Info Vijesti

Lako je poštivati zakone koje ste sami izglasali. Još je lakše ako vam ti zakoni idu u prilog. A najlakše je pozivati se na moral u politici lišenoj morala. Tako ni Vladimir Šeks nije imao nikakvih nedoumica u vezi jednodnevnog odlaska u mirovinu. On je to učinio iz predostrožnosti, kako bi se ogrebao za povlaštenu mirovinu. Ne vidim da je to neprirodno, nemoralno niti nezakonito, objasnio je novinarima. I to je u redu. Šeks je svojedobno izglasao mogućnost da dobije 12 tisuća kuna mirovine i nije sada, u poodmaklim godinama, lud da se toga odrekne. Eto, prije mjesec dana njegov bivši šef, a danas višestruki optuženik Ivo Sanader podnio je zahtjev za povlaštenom mirovinom. Predsjednik Ivo Josipović na to je rekao: Mirovina je nešto na što se ima pravo, neovisno o tome hoćete li možda i doživotno biti u zatvoru. Dakle, tko može kriviti Šeksa, prekaljenog cinika, što je iskoristio zakonske mogućnosti za koje je glasao kako bi ugrabio ono što misli da mu pripada? On je oduvijek smatrao da je povlašten, pa sada s pravom smatra da mu pripada povlaštena mirovina. Ako ništa drugo, može sutra mirne duše u Saboru dići ruku za ukidanje povlaštenih mirovina. On je svoju osigurao. Bi li nam bilo lakše da je Šeks, kako kaže Dragutin Lesar, zauvijek ostao u mirovini, pa makar i povlaštenoj? Možda. Vjerojatno. Gotovo sigurno. Ali opet, teško nam pada njegova opaska kako to što je učinio nije amoralno. Koliko god on u to iskreno vjerovao. Vladimir Šeks je oduvijek vjerovao kako služenje građanima implicira da je on iznad tih građana. Da je zaslužniji od onih koji su mu na izborima dali povjerenje da zastupa njihove interese u politici. On je, pak, čitavo vrijeme činio upravo suprotno. Zastupao je svoje interese - odnosno interese cijele svoje političke kaste - za što sada očekuje pravednu nagradu. Interese svojih birača, kao i ostalih građana, zastupao je tako što je njegova stranka najprije uništila mirovinski fond, zatim izglasala nakaradne zakone prema kojima su mirovine sve manje i manje, a zatim do te mjere uništila i opljačkala zemlju da se mirovinski sustav nalazi pred kolapsom. Vladimir Šeks sa svime time nema problema. Nema problema s moralom, a još manje s mirovinom: njegova će biti šest puta veća od mirovine ljudi u čije ime je politički nastupao. I koliko god se suvereno pozivao na svoje godine staža, opet nije bio spreman prihvatiti uvjete za mirovinu na kakve su osuđeni njegovi birači. Umjesto toga, ogrebao se za povlasticu koju je sam izglasao. U njegovu svijetu takvo nešto je sasvim normalno, pa čak i moralno. Šeks je ionako uvijek mislio da je Bog prvo njemu stvorio bradu.